Mi, udruženi građani i građanke ove države obavezujemo se da ćemo vođeni idejama pravičnosti, jednakosti, odgovornosti i solidarnosti združenim snagama graditi slobodnije, otvorenije i pravednije društvo. Društvo kakvo zaslužujemo – u kom je javni interes iznad privatnog, u kom su nosioci javnih funkcija odgovorni prema svima nama i u kom institucije služe opštem dobru. Stoga se naš put ka Evropskoj uniji temelji na: socijalnoj pravdi, obrazovanju, ekonomskom razvoju, nauci, zdravstvu i javnom zdravlju, socijalnoj zaštiti, progresivnoj socijalnoj politici, kulturi i zajedništvu.
Socijalna pravda može da se obezbedi isključivo kroz odlučnu i doslednu demokratizaciju društva u celini, kao i promovisanje i odbranu građanskih prava. Veći stepen uključivanja građana i građanki u procese odlučivanja moramo osigurati kroz suštinsku decentralizaciju, meritokratske principe, transparentan rad institucija i smenjivost njihovih rukovodilaca, za šta preduslov predstavlja obnova narušene vladavine prava i ponovno uspostavljanje pravne sigurnosti.
Obrazovanje na svim nivoima mora da bude dostupno svima i da ima emancipatorsku i prosvetiteljsku ulogu, sa ciljem da se pre svega razvijaju kritičko mišljenje i naučna pismenost. Autonomiju zagarantovanu institucijama visokog obrazovanja potrebno je zakonski obezbediti svim obrazovno-vaspitnim ustanovama, a obrazovne politike treba usmeriti ka punom razvoju ličnih i profesionalnih kapaciteta svih pojedinaca uključenih u obrazovne procese.
Ekonomski razvoj države ne sme da šteti ljudima ni okruženju. U skladu sa tim, prioritet je privreda koja u prvom planu ima zaštitu prirodnih resursa i biodiverziteta, održivost i što veću ekonomsku jednakost, a suprotstavlja se neregulisanom industrijskom rastu koji je sam sebi cilj. Radna prava potrebno je obezbediti kroz sigurnost radnih uslova, kao i podsticanje na sindikalno organizovanje i kolektivno pregovaranje. Veliki privredni sistemi moraju da ostanu u vlasništvu države, dok ekonomsku sigurnost stanovništva treba podržati progresivnim oporezivanjem, povećanjem socijalnog davanja, kao i većim radnim pravima, a sve u cilju pravednije preraspodele resursa.
Nauka i naučna istraživanja su ključni aspekt tehnološkog i ekonomskog razvoja. Nužno je povećati javne investicije u ovom domenu, obnoviti istraživačke infrastrukture i regionalno i međunarodno umrežavanje, jer bi se tako poboljšale saradnja i strateško pozicioniranje na evropskom i globalnom nivou. Smanjenje birokratskog opterećenja, nepotrebnih propisa i poreske olakšice na investiranje podstakli bi veću angažovanost akademske zajednice u rešavanju kompleksnih društvenih problema i izazova.
Zdravstvo i javno zdravlje su direktni ulog u kvalitetniji život pojedinaca i čitavog društva, te moraju da budu kvalitetni i pristupačni svima. To je moguće samo preko temeljne reforme zdravstvene politike koja bi poboljšala uslove rada zdravstvenih radnika i zdravstvene usluge, sa naglaskom na prevenciji. Javno zdravlje mora da bude kolektivna odgovornost, gde dominiraju univerzalna dostupnost zdravstvene zaštite, briga o svim društvenim grupama i slojevima, i shvatanje da su društvene determinante zdravlja, poput stanovanja, zaposlenja, hrana i ekološka bezbednost podjednako važni kao i samo medicinsko lečenje. Zato je borba za javno zdravlje zapravo borba za demokratiju.
Socijalna zaštita mora da bude dostupna svima kao univerzalno pravo i da služi kao mehanizam društvene solidarnosti i jednakosti. Njena uloga nije samo pružanje podrške u trenucima potrebe, već ona treba da sadrži društvenu akciju i osnaživanje pojedinaca, grupa i/ili zajednica kroz socijalnu sigurnost, ekonomsku pravdu i aktivno uključivanje u društvene procese. Sistem socijalne zaštite mora da bude zasnovan na principima pravičnosti, dostojanstva, participacije i poštovanju ljudskih prava svih građana i građanki. Sve institucije i mehanizmi socijalne zaštite moraju da budu usmereni ka stvaranju pravednog društva, gde svi imaju jednake mogućnosti za postizanje blagostanja.
Progresivna socijalna politika počiva na odgovornosti u svim domenima društva. Zalažemo se za beskompromisnu rodnu jednakost, reproduktivna prava, inkluziju i jednaka prava svih nepravedno marginalizovanih grupa. Isto tako, promovišemo sekularnu državu i politike zasnovane na naučnom znanju. Obeležja ove politike su internacionalizam i globalna saradnja, u smislu poštovanja globalnih ljudskih prava, zagovaranja poštene trgovine, borbe protiv imperijalizma, kolonijalizma i ekonomske eksploatacije svake vrste.
Kultura mora da počiva na slobodnim javnim dobrima, obrazovnim i kulturnim ustanovama i medijima. Umesto da budu u službi javnog interesa, naše su institucije postale sredstva represije i kontrole. Zajedno im moramo omogućiti samostalan rad i podržati svaki vid udruživanja koje za cilj ima negovanje dijaloga, očuvanja materijalne i nematerijalne kulturne baštine, podsticanje stvaralaštva, kao i lokalnih medija i nezavisnih istraživačkih platformi.
Zajedništvo nastupa kada izazove sa kojima se nose različite društvene grupe prepoznamo kao probleme društva u celini. Naše društvo treba da počiva na osnaživanju pojedinaca, zbog čega se obavezujemo na kontinuiranu borbu protiv siromaštva, nejednakosti i diskriminacije. Našu multikulturnu stvarnost moramo negovati kroz kulturu dijaloga, koji ne može da postoji bez međusobnog poštovanja i uviđanja značaja različitosti.